Zahtjevi za evidenciju radnog vremena propisani Zakonom o radu, uključujući članak 5., obvezuju poslodavce na vođenje preciznih zapisa o radnim satima svojih zaposlenika. Ovi zapisi su osnova za obračun plaća, praćenje godišnjih odmora, bolovanja i slično, čineći ih neophodnim alatom u upravljanju radnim odnosima.
Prema Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (članak 8.), ključan element koji mora biti zabilježen jest radno vrijeme zaposlenika. Za većinu radnika, čiji su radni sati unaprijed određeni ugovorom ili rasporedom rada, vođenje evidencije je relativno jednostavno.
IZUZEĆE DIREKTORA OD VOĐENJA EVIDENCIJE RADNOG VREMENA
Međutim, poseban slučaj predstavljaju direktori koji su također zaposlenici, a čije radno vrijeme nije fiksno niti mjerljivo zbog specifičnosti njihovih radnih zadataka. Zakonodavac je predvidio iznimke za ovakve slučajeve, oslobađajući direktore obaveze vođenja evidencije o radnom vremenu pod određenim uvjetima:
PRIMJENA IZUZEĆA NA DRUGE KATEGORIJE ZAPOSLENIKA
Ovo izuzeće može se primijeniti i na druge zaposlenike ako su njihovi radni uvjeti slični, poput trgovačkih putnika ili članova obitelji koji žive i rade s poslodavcem. Ključno je da radno vrijeme ne može biti unaprijed određeno ili je radniku dopušteno da ga samostalno određuje.
OBVEZA EVIDENTIRANJA ODMORA I BOLOVANJA
Iako direktori mogu biti oslobođeni od vođenja evidencije radnog vremena, poslodavci su i dalje obvezni voditi evidenciju o godišnjem odmoru, bolovanju, plaćenim i neplaćenim dopustima te drugim relevantnim okolnostima koje proizlaze iz radnog odnosa.
KAZNE ZA NEVOĐENJE EVIDENCIJE
Propusti u vođenju ove vrste evidencije smatraju se teškim prekršajima, s mogućim kaznama do 13.270 eura. To potvrđuje važnost preciznog i sustavnog vođenja evidencija kako bi se izbjegle pravne i financijske sankcije.